Priča o drvcu koje svake godine iznova okupi obitelj – o njegovom nastanku, tradiciji, adventskom iščekivanju, mirisu bakinih kolača i čaroliji Božića. I o prirodnim božićnim drvcima koja s ljubavlju uzgajamo na žumberačkim obroncima.
Pogledajte božićna drvca Rezervirajte onlinePostoji trenutak, negdje u prosincu, kada kuća odjednom promijeni miris. Kroz vrata uđe hladan zrak, a s njim i on – zeleno, svježe, još pomalo vlažno od snijega božićno drvce. Djeca trče po kutije s ukrasima, netko traži stalak koji se svake godine negdje zagubi, a u kuhinji se već peku prvi medenjaci. Taj trenutak nije samo dolazak drvca u dom. To je trenutak kada Božić zaista počinje.
Božićno drvce danas je najprepoznatljiviji simbol blagdana u gotovo cijelom svijetu. Ipak, iza svjetlucavih kuglica i lampica krije se duga i zanimljiva priča – priča o zimzelenom drveću koje su ljudi stoljećima smatrali znakom života usred zime, o običajima koji su putovali od sela do kraljevskih dvorova i natrag, te o obiteljskim ritualima koji se prenose s generacije na generaciju. Za mnoge od nas božićno drvce je i nešto vrlo osobno: miris djetinjstva, bakina kuhinja, prvi snijeg i iščekivanje Badnje večeri.
Mi smo obitelj koja božićna drvca uzgaja više od tri desetljeća. Svako naše božićno drvce raste deset do dvanaest godina na obroncima Žumberka prije nego što stigne u vaš dom. Zato smo odlučili ispričati priču o božićnom drvcu onako kako je mi doživljavamo – od korijena do vrha na kojem sja zvijezda.
Zimzeleno drveće fasciniralo je ljude mnogo prije nego što je postalo božićno drvce. U najmračnije doba godine, kada priroda miruje, a dani su najkraći, jela, smreka i bor ostajali su zeleni. Mnogi drevni narodi Europe zato su zimzelene grane unosili u domove kao znak da život traje i da će se svjetlo vratiti. Rimljani su tijekom zimskih svetkovina kitili kuće zelenilom, a germanski i slavenski narodi vjerovali su da zimzelene grane štite dom i ukućane.
Kršćanstvo je te slike preuzelo i dalo im novo značenje. U srednjem vijeku na Badnjak, kada se slavio spomendan Adama i Eve, po crkvama su se izvodile takozvane rajske igre. Glavni rekvizit bilo je „rajsko drvo” – zimzeleno drvce okićeno jabukama, simbolom ploda iz rajskog vrta. Mnogi povjesničari upravo u tom običaju vide izravnog pretka današnjeg božićnog drvca.
Prvi pisani zapisi o okićenim drvcima u kućama i cehovskim dvoranama potječu iz 15. i 16. stoljeća, s područja današnje Njemačke, Alsacea i baltičkih gradova. Drvca su se kitila jabukama, orasima, kolačićima, papirnatim ružama i slatkišima. Legenda kaže da je Martin Luther, šećući zimskom šumom, bio toliko očaran zvijezdama koje su svjetlucale kroz grane da je doma postavio drvce i okitio ga svijećama – kako bi djeci dočarao nebo Betlehemske noći.
Pravi procvat božićno drvce doživljava u 19. stoljeću. Kada je kraljevska obitelj kraljice Viktorije i princa Alberta 1848. godine prikazana uz okićeno drvce u jednom londonskom časopisu, običaj se proširio među građanstvom cijele Europe i preko oceana u Ameriku. U to doba pojavljuju se i prvi stakleni ukrasi, puhane kuglice iz Tirinške, a umjesto skupih i opasnih svijeća krajem stoljeća stižu i prve električne lampice.
U hrvatske domove božićno drvce stiže u 19. stoljeću, najprije u građanske obitelji Zagreba i drugih gradova, a zatim postupno i na selo. Do tada su središte blagdanskog doma bili drugi simboli: badnjak – cjepanica koja je gorjela na ognjištu, slama prostrta ispod stola kao podsjetnik na betlehemske jaslice, te božićna pšenica posijana na blagdan svete Lucije. Božićno drvce nije potisnulo te običaje, već se s njima isprepletalo. U mnogim su se krajevima drvca dugo kitila jabukama, orasima umotanima u staniol, suhim šljivama, domaćim kolačima, ukrasima od slame i – dakako – licitarskim srcima.
Ono što je nekoć bila novost danas je nezaobilazan dio hrvatskog Božića. Bilo da birate visoko božićno drvce za dnevni boravak ili malo drvce u tegli za balkon, ono nosi istu poruku kao i prije pet stoljeća: usred zime, u domu postoji nešto živo, zeleno i puno nade.
Advent – od latinske riječi adventus, dolazak – četiri su tjedna iščekivanja koja prethode Božiću. To je vrijeme koje nas uči strpljenju i radosti malih stvari. Prve adventske nedjelje na stolu se pojavljuje adventski vijenac od zimzelenih grančica jele ili smreke, s četiri svijeće koje se pale jedna po jedna – svijeća nade, mira, radosti i ljubavi. Svakog tjedna svjetla je malo više, baš kao što se i u srcu polako budi blagdansko raspoloženje.
Advent ima svoje male rituale. Djeca otvaraju prozorčiće adventskog kalendara i ostavljaju očišćene čizmice na prozoru uoči svetog Nikole. Na blagdan svete Lucije, 13. prosinca, sije se božićna pšenica koja će do Badnjaka izrasti u gust zeleni busen, simbol plodne nove godine. Ulice se pune lampicama, a gradski trgovi mirisom kuhanog vina, pečenih kestena i fritula. Zagrebački Advent, koji je više puta proglašen jednim od najljepših božićnih sajmova u Europi, savršeno pokazuje koliko volimo to vrijeme druženja, glazbe i svjetla.
I upravo u adventu počinje potraga za savršenim božićnim drvcem. Neke obitelji drvce kite već početkom prosinca kako bi u njemu uživale cijeli advent, dok druge drže do stare tradicije i božićno drvce unose i kite tek na Badnji dan. Kod nas, na Adventu u Zagrebu, svake godine susrećemo obitelji koje po drvce dolaze već treću generaciju – djed je nekad nosio drvce na ramenu, a danas unuk bira visinu uz pomoć mobitela. Ali osmijeh kad pronađu „ono pravo” uvijek je isti.
„Božić nije jedan dan, nego cijelo vrijeme iščekivanja – a božićno drvce je trenutak kad to iščekivanje dobije oblik.”
Pitajte bilo koga što mu je najljepša uspomena na Božić iz djetinjstva i rijetko ćete čuti priču o poklonima. Ljudi se sjećaju mirisa. Mirisa bakine kuhinje u kojoj se danima unaprijed peklo. Mirisa naranče koju je netko gulio pokraj peći. Mirisa smreke koja je tek ušla u toplu sobu i počela otpuštati smolu. Miris je najjača veza s uspomenama – dovoljan je jedan dah i ponovno smo djeca koja na prstima kradu kolač s tanjura.
U hrvatskim domovima blagdanski kolači nikada nisu bili samo hrana. Bili su ritual. Bake su znale koji se kolač peče prvi jer mu treba vremena da „odstoji” i omekša, a koji se radi zadnji, na Badnji dan. Medenjaci i paprenjaci, mirisni od meda, papra, klinčića i cimeta, pekli su se tjednima unaprijed i čuvali u limenim kutijama. Orahnjača i makovnjača, umotane u kuhinjske krpe, čekale su Badnju večer. Vanilin kiflice valjale su se u šećeru u prahu dok cijela kuhinja ne bi bila bijela poput snijega izvana. Tu su i linzeri s pekmezom od marelica, sitni keksi u obliku zvjezdica, kuglice od oraha i čokolade, a u nekim krajevima i božićna pogača ili česnica s novčićem za sreću.
Dio tih kolača završavao je – na božićnom drvcu. Licitari, medenjaci s rupicom i crvenom vrpcom, umotani bomboni i orasi u zlatnom staniolu bili su najljepši ukrasi koje su generacije djece mogle zamisliti. I najslađi, jer bi do Sveta tri kralja na drvcu ostajali samo omoti.
Kad danas govorimo o mirisu Božića, govorimo zapravo o cijelom spektru: cimet i klinčić iz kuhanog vina, vanilija iz kiflica, med iz paprenjaka, korica naranče sušena na peći, vosak adventskih svijeća. Ali u središtu tog mirisnog svijeta uvijek je bilo – i ostalo – prirodno božićno drvce. Miris svježe smreke ili jele nešto je što nijedna mirisna svijeća ni umjetno drvce ne mogu zamijeniti. To je miris šume u dnevnom boravku, miris zime koja je ušla u kuću, ali je ostavila hladnoću vani.
Zato mnoge obitelji svake godine ponovno biraju prirodno božićno drvce. Ne zbog navike, nego zbog osjećaja. Jer onaj trenutak kada se drvce postavi, a soba se za nekoliko sati ispuni mirisom smole, onaj je trenutak u kojem se svi – i odrasli i djeca – sjete zašto vole Božić.
Uzgajamo vrste koje su se pokazale najboljima za hrvatske domove: mirisnu srebrnu smreku, elegantnu Nordmann jelu koja ne bode i dugo drži iglice te živo božićno drvce u tegli. Sva božićna drvca dostupna su u više visina, najčešće od 140 do 220 cm.
Kompletna ponuda prirodnih božićnih drvaca, savjeti za odabir, visine, dostava i njega.
Saznajte više →
Srebrnoplave iglice, najintenzivniji miris Božića i čvrste grane za teže ukrase.
Srebrna smreka → Rezerviraj
Meke tamnozelene iglice koje ne bodu i najdulje se zadržavaju. Idealna za obitelji s djecom.
Nordmann jela → Rezerviraj
Živo božićno drvce s korijenom koje nakon blagdana možete posaditi ili vratiti uz najam.
Drvce u tegli → Rezerviraj
Naša priča počinje 1991. godine, kada smo na obiteljskoj zemlji u Parku prirode Žumberak posadili prve sadnice. Od tada smo naučili da se dobro božićno drvce ne može požuriti. Potrebno je deset do dvanaest godina strpljivog rada – rezidbe, oblikovanja, košnje, zaštite od mraza i divljači – da iz sadnice od nekoliko centimetara izraste skladno, gusto božićno drvce pravilnog oblika.
Žumberak je za to idealan. Nadmorska visina od 500 do 700 metara, čist zrak, hladne zime i dovoljno vlage daju drvcima gustu krošnju, jake grane i intenzivnu boju. Budući da drvca sječemo tek neposredno prije isporuke, do vas stižu svježa – s puno sokova u granama, zbog čega dulje zadržavaju iglice i miris.
Uzgajamo održivo: na mjestu svakog posječenog drvca sadimo novo, nasade održavamo s poštovanjem prema prirodi parka, a kupnjom kod nas podržavate domaću proizvodnju i obiteljsko gospodarstvo umjesto uvoza iz udaljenih zemalja.
Odabir božićnog drvca počinje pitanjem: gdje će stajati? Izmjerite visinu stropa i oduzmite 20 do 30 centimetara za stalak i zvijezdu na vrhu. Za standardni stan visine 250 cm najčešće se biraju božićna drvca od 160 do 200 cm. Razmislite i o širini – gusto božićno drvce od dva metra u donjem dijelu može biti široko i više od metra.
Zatim odlučite što vam je najvažnije. Ako volite jak miris šume i teške staklene kuglice, srebrna smreka je pravi izbor. Ako imate malu djecu ili kućne ljubimce i želite da božićno drvce ostane lijepo do Sveta tri kralja, birajte Nordmann jelu. A ako vam je važno da drvce nastavi živjeti i nakon blagdana, odlučite se za božićno drvce u tegli.
Više savjeta o visinama, vrstama i njezi pronaći ćete na stranici božićna drvca.
Osim besplatne dostave na kućnu adresu, naša božićna drvca od 16. do 24. prosinca možete odabrati i ponijeti na četiri prodajna mjesta u Zagrebu, svaki dan od 10 do 20 sati.
Sisačka ulica 2, parkiralište Konzuma
Svaki dan 10:00 – 20:00
Detalji i karta →
18. prosinca – 24. prosincaShopping centar Prečko, križanje Ive Tijardovića i Slavenskoga
Svaki dan 10:00 – 20:00
Detalji i karta →
19. prosinca – 24. prosincaIspred Mamutice, križanje Ukrajinske i Božidara Magovca
Svaki dan 10:00 – 20:00
Detalji i karta →
18. prosinca – 24. prosincaLastovska 2a, ispred tržnice
Svaki dan 10:00 – 20:00
Detalji i karta →
Kada početi s božićnim dekoracijama i kada okititi božićno drvce? Tradicija kaže: od prve adventske nedjelje. Vodič kroz advent 2026. tjedan po tjedan.
Pročitajte članak →Kako okititi božićno drvce: pravi redoslijed (lampice, girlande, kuglice, vrh), koliko lampica trebate, kombinacije boja i tradicionalni hrvatski ukrasi.
Pročitajte članak →Kako pravilno zbrinuti prirodno božićno drvce nakon blagdana: odvoz, reciklažno dvorište, kompost i malč, sadnja drvca u tegli i povrat drvca iz najma.
Pročitajte članak →Većina obitelji božićno drvce kupuje početkom ili sredinom prosinca, oko blagdana sv. Nikole i sv. Lucije. Rezervaciju preporučujemo već u studenom jer su količine najljepših božićnih drvaca ograničene, a dostavu dogovaramo za termin koji vama odgovara.
Za obitelji s malom djecom najčešće preporučujemo Nordmann jelu jer ima meke iglice koje ne bodu i dugo ih zadržava. Tko želi najjači miris Božića i čvrste grane za teške ukrase, bira srebrnu smreku.
Da. Dostava božićnih drvaca besplatna je za uže područje Zagreba. Drvce rezervirate online, a možete ga i osobno preuzeti u našem skladištu u Lučkom ili na jednom od četiri prodajna mjesta u Zagrebu.
Svježe rezano božićno drvce uz pravilnu njegu – stalak s vodom i mjesto dalje od radijatora – lijepo izgleda tri do četiri tjedna, a Nordmann jela i dulje. Božićno drvce u tegli s korijenom može se nakon blagdana i posaditi.
Sva naša božićna drvca uzgajamo sami, na obiteljskim nasadima u Parku prirode Žumberak, na 500 do 700 metara nadmorske visine. Uzgajamo ih od 1991. godine, a svako drvce raste 10 do 12 godina prije sječe.
Prirodno božićno drvce iz domaćeg uzgoja obnovljiv je proizvod: na mjestu svakog posječenog drvca sadimo novo, nasadi godinama vežu ugljik i pružaju stanište pticama i kukcima, a nakon blagdana drvce se može kompostirati ili usitniti u malč. Umjetna drvca izrađena su od plastike i najčešće putuju tisućama kilometara.
Odaberite vrstu, visinu i stalak u nekoliko klikova. Plaćate tek pri preuzimanju drvca, a dostava na užem području Zagreba je besplatna.
Za tvrtke i događanja: najam božićnog drvca u tegli